Šest mješovitih vrtićkih  skupina:

- Bubamare

odgojiteljice Ankica  i Marija

BUBAMARE

Sitni smo i mili svima

Iako nas puno ima.

Bubamare

Štetu nikome ne radimo

Od nametnika prirodu branimo.

Bubamare

U vrtiću smo male,

A za školu se spremamo kao od šale.

Bubamare

Dvije su tete točkice naše

i vode brigu što nama paše.

Bubamare

Crtica za kraj šale

Najsretnije su bubamare male.

- Jagodice

odgojiteljice Lucija i Antonela

Evo zera o nami....

Mi smo mišana grupa dičice, a vi ćete na kraju morat pogodit kako se zovemo.

Zato dobro otvorite uši slušajte svaku besedu, a onda vi zaključite po kome smo dobili ime.

Lipo, sočno, rumeno i mekušno voće ko rodi svake godine koliko toliko. Ma baš kaj godina dičice. negda rodna, negda kukavna.

More nas svaki imat, samo zeru zemlje i zeru zamazat prste. Zato nas zovedu PITOME.  Ki voli batinat po gaju i tamo nas more ugljedat.  E, onda kažedu da smo DIVLJE. Neka smo divlje, al lipo dišimo. Ima i krupni i sitni, isto kaj dice. Ne treba nas zaljivat prepušćane smo božjoj volji.

Zrijamo u kasno proliće, početkon leta. Oblik nan je kaj srce od čovika. Boja crvena, kapica zelena, a diši cela kuća ako nas naberete punu padelicu. Svi znadu pismicu:"Medo bere ......"

Izmišani smo pa nas ima zreliji, sitniji i krupniji. Pitomi smo, a negda i divlji. Umiljati i snalažljivi. Dopadamo se svima mladima i starima. 

Ljubav smo velika: mamina i tatina, bakina i dedina. 

Na kraju samo TETINA.

- Gljivice

odgojiteljice Nela i Antonela

GLJIVICE

Kad u vrtić dođeš, kroz glavna vrata prođeš,

Hodnikom samo idi, dođi nas GLJIVICE vidi.

Iza naših vrata, proviruju glavice male

Čekaju da vidiš igru i veselje,

Samo dođi i ostvarit će se sve tvoje dječje želje.

Rastemo mi iz dana u dan, 

I to je kao lijepi san.

I po suncu i po kiši, ove godine smo još teži i viši.

Dođi prijatelju dobra srca

Na vrata GLJIVICA već netko kuca.

- Zečići

odgojiteljice Ines i Klara

Tko smo mi?

Za nas kažu da smo mali, jao samo kad bi zanli;

skupina od tri do pet, veći - manji tko to mjeri.

E, da znate dragi ljudi, kakvom srećom idu dani,

školicom, jedan, dva tri, da' je lijeva il' je desna, učimo sad mi.

Čija li se glava krije, dal' je zeko ili vjetar vije; tu su tete

da nas uče, kad nas pitanja u glavi muče.

Dal' je Ana il' Bernarda manje bitno, volimo se bezuvjetno.

I kad plesat treba, sreća je do neba,

pali teta pjesmu Vuka, u sobi će biti buka. Ruke gore, noge dole,

ko' nas gleda nas briga, bitna nam je samo igra.

Ćelavca u nas nema, plave kose, smeđe, crne,

puno je tu shema. Deset dečki, devet cura kod ljubav nikad nije štura.

I da saznaš tko smo mi, moraš se potruditi. Baci oko na prva slova,

eto tebi odgovora. 

Ljubavi smo puni mi, mi smo mali ......

 -Sovice

odgojiteljice Senka i Martina

SOVICE

Čujete li nas?

Kakav je to zvuk?

To vam je naš slavni huk.

Tamo u vrtiću, mnogo Sovica vam živi...

Sve vas promatramo, korake brojimo.

Kažu da smo pametnice i mudrice male,

Koje su u jednu sobicu stale.

Odgovore mnoge mi vam krijemo

Dok uzbudljive aktivnosti provodimo.

Okice nam uvijek sjsje, sjajem koji mjesec noću daje.

Kad vrtićem zavlada muk, staje i naš slavni huk.

Misli svoje krijemo...

Pitaju nas često, što sada mudrujemo, kakav nam je plan?

Pa da popravimo svima dan!

Dok u snove tonemo, i nove vrtićke dane čekamo

Svima vama svojim hukom, najljepše dane želimo!

- Zvjezdice

odgojiteljice Valentina i Ivana

ZVJEZDICE

Zvjezdice smo male mi, svatko nam se veseli.

Četrnaestero ima nas, cure dečki u sav glas.

Po cijele dane igramo se mi,svaka igra nas veseli.

Kocke, bebe, autići, tobogani, konjići.

Puno pjesme, igre, šala u vrtiću svakog dana.

Volimo i tete naše, čuvaju nas, maze, paze.

Jedva čekamo jutro mi, da se u vrtiću okupimo svi.

Zvjezdice smo male sad, postat ćemo veliki za čas.