Šest mješovitih vrtićkih  skupina:

- Bubamare

odgojiteljice Ankica  i Marija

BUBAMARE

Sitni smo i mili svima

Iako nas puno ima.

Bubamare

Štetu nikome ne radimo

Od nametnika prirodu branimo.

Bubamare

U vrtiću smo male,

A za školu se spremamo kao od šale.

Bubamare

Dvije su tete točkice naše

i vode brigu što nama paše.

Bubamare

Crtica za kraj šale

Najsretnije su bubamare male.

- Leptirići

odgojiteljice Jasmina i Nikolina

 LEPTIRIĆI

Predškolci naši leptirići su pravi, svojim tetama radosni i blistavi.

Po kutićima lete dok sve ne prođu, a kad prođu opet u vrtić dođu.

Svoje tete slušaju tako-tako, al na igru s njima pristaje svatko.

Radni list leptirić rado nosi, i kad ga riješi s tim se ponosi

Od sobe dvorište je ipak njima draže, tamo se igraju i nove stvari traže.

Grana tako postane metla, i naše leptiriće po livadi potjera.

Dok svi oni šarena krila tvore, nikakve brige njih ne more.

Od škole ih trema nije, sve dok im se Sune u dvorištu smije.

Ličani to su pravi, ličku pjesmu vole, ličku kapu i tamburicu malu.

pametne im glavice ko iz Gacke niču, po svom Otočcu i Gackoj kliču:

"GACKA MOJA DOK TI IME TRAJE, ČUVAT ĆEMO TVOJE OBIČAJE"

 

 - Medvjedići 

odgojiteljice Lidija i Ana

MEDVJEDIĆI

Sedamnaest djevojčica i devet dječaka

Nije kombinacija laka

One su glasne i uvijek u pravu,

A dječaci se trude, da pod kontrolom sve bude.

Vesela su i razigrana družina

S kojom svaka teta uživa.

Poput letećih medvjedića nestašni i zaigrani

Hrabro su se ozbiljnoga rada uhvatili.

I tu šale nema, jer većina ih se za školu sprema.

Pjevati i plesati ipak najviše vole svi,

A brojke i slova nije teško prepoznati.

I tako dan za danom brzo prolazi,

A Medvjedići će nestrpljivo novo iskustvo čekati.

- Jagodice

odgojiteljice Lucija i Antonela

Evo zera o nami....

Mi smo mišana grupa dičice, a vi ćete na kraju morat pogodit kako se zovemo.

Zato dobro otvorite uši slušajte svaku besedu, a onda vi zaključite po kome smo dobili ime.

Lipo, sočno, rumeno i mekušno voće ko rodi svake godine koliko toliko. Ma baš kaj godina dičice. negda rodna, negda kukavna.

More nas svaki imat, samo zeru zemlje i zeru zamazat prste. Zato nas zovedu PITOME.  Ki voli batinat po gaju i tamo nas more ugljedat.  E, onda kažedu da smo DIVLJE. Neka smo divlje, al lipo dišimo. Ima i krupni i sitni, isto kaj dice. Ne treba nas zaljivat prepušćane smo božjoj volji.

Zrijamo u kasno proliće, početkon leta. Oblik nan je kaj srce od čovika. Boja crvena, kapica zelena, a diši cela kuća ako nas naberete punu padelicu. Svi znadu pismicu:"Medo bere ......"

Izmišani smo pa nas ima zreliji, sitniji i krupniji. Pitomi smo, a negda i divlji. Umiljati i snalažljivi. Dopadamo se svima mladima i starima. 

Ljubav smo velika: mamina i tatina, bakina i dedina. 

Na kraju samo TETINA.

- Gljivice

odgojiteljice Nela i Marina

GLJIVICE

Kad u vrtić dođeš, kroz glavna vrata prođeš,

Hodnikom samo idi, dođi nas GLJIVICE vidi.

Iza naših vrata, proviruju glavice male

Čekaju da vidiš igru i veselje,

Samo dođi i ostvarit će se sve tvoje dječje želje.

Rastemo mi iz dana u dan, 

I to je kao lijepi san.

I po suncu i po kiši, ove godine smo još teži i viši.

Dođi prijatelju dobra srca

Na vrata GLJIVICA već netko kuca.

- Zečići

odgojiteljice Bernarada i Ana

Tko smo mi?

Za nas kažu da smo mali, jao samo kad bi zanli;

skupina od tri do pet, veći - manji tko to mjeri.

E, da znate dragi ljudi, kakvom srećom idu dani,

školicom, jedan, dva tri, da' je lijeva il' je desna, učimo sad mi.

Čija li se glava krije, dal' je zeko ili vjetar vije; tu su tete

da nas uče, kad nas pitanja u glavi muče.

Dal' je Ana il' Bernarda manje bitno, volimo se bezuvjetno.

I kad plesat treba, sreća je do neba,

pali teta pjesmu Vuka, u sobi će biti buka. Ruke gore, noge dole,

ko' nas gleda nas briga, bitna nam je samo igra.

Ćelavca u nas nema, plave kose, smeđe, crne,

puno je tu shema. Deset dečki, devet cura kod ljubav nikad nije štura.

I da saznaš tko smo mi, moraš se potruditi. Baci oko na prva slova,

eto tebi odgovora. 

Ljubavi smo puni mi, mi smo mali ......